Četvrtak , 2 Aprila 2020, 16:10
Home / Ekologija i Zdravlje / Sok od zove- domaći recept sa okusom proljeća
sok od zove

Sok od zove- domaći recept sa okusom proljeća

Maj je vreme kada zova cveta u punom sjaju. Zova je počela da cveta tako da već ovih dana možete da napravite prvu turu soka od zove.

Berba ovih cvetova se vrši po suvom i lepom vremenu i u vreme punog cvetanja zove. Veoma je bitno da nađete procvetalo drvo zove koje je udaljeno od ulice ili nekog vida zagađenja. Cvet po cvet berite i stavljajte u kesu kako bi se sačuvala njihova čistoća i svežina.

Sirup od zove je tradicionalan napitak naših predaka. Osim što se od mešavine sirupa i vode dobija ukusan sok od zove, on je uz to i lekovit.

Cvetovi zove izuzetno su bogati glukozom, taninima, flavonoidima, karotenima, rutinom i vitaminom C. Bobice zove sadrže alkaloide, karotene, tanine, organske kiseline i vitamine A, B i C.

Pretpostavlja se da su flavonoidi koje sadrži zova odgovorni za većinu njenih lekovitih svojstava. Flavonoidi su moćni antioksidansi koji štite naše telo od oštećenja. Zbog toga se zova koristi u lečenju degenerativnih bolesti i kao prevencija karcinoma.

 Veliki je saveznik u sprečavanju gripe i prehlade jer jača imunitet. Osim toga, zova ima antivirusno i antimikrobno delovanje.

Ako osećate da ćete dobiti gripu, popijte čaj od osušenih cvetova zove ili jednostavno pijte domaći sok od zove. Ova biljka je korisna kod astme i upale disajnih puteva, jer olakšava disanje i pomaže kod iskašljavanja.

U proleće cvet zove možete koristiti kao sredstvo protiv polenskih alergija. Ona ima i detoksikacijsko delovanje jer pospešuje izlučivanje toksina iz limfnih žlezda.

Ova biljka može pomoči kod akni, čireva, konjunktivitisa i kožnog osipa. Osim kao laksativ, deluje i kao diuretik te doprinosi zdravlju bubrega. Koristi se u stanjima gde je potrebno jače znojenje.

Zbog tih svojih laksativnih, diuretičkih i detoksikacijskih svojstava odlična je kao pomoć u mršavljenju.

 Sok od zove (recept br1.):

Ovo je mjera za otprilike 4 L sirupa, ukoliko želite više ili manje prilagodite omjere svojim potrebama. A to znači da ćete na 10 cvjetova koristiti litru vode, kilu šećera i jedan limun, odnosno na 100 cvjetova trebat će vam 10 litara vode, 10 kilograma šećera i 10 limuna, po mogućnosti nešpricanih. Trebaće vam i veće posude, kao i čiste pripremljene staklene boce sa čepovima za skladištenje. Što se tiče ‘light’ varijanti sa manje šećera, znajte da je šećer prirodni konzervans i da smanjivanjem njegovih omjera za pripremu rizikujete kasniju kvarljivost sirupa.

Sastojci za sok od zove

  • 30 cvjetova zove
  • 3 l vode
  • 40 g limuntosa
  • 3 limuna
  • 3 kg šećera

Priprema soka od zove:Potopite cvjetove zove u vodu sa limunskom kiselinom i na kriške izrezanim limunovima s korom. Dobro izmiješajte i ostavite da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 24 sata. Drugi dan tekućinu procijedite pa dodajte šećer i dobro promiješajte. Ostavite da stoji još 24 sata uz povremeno miješanje. Nakon 48 sati sirup je spreman za pretakanje i skladištenje u staklene boce. Na ovaj ga način možete čuvati do godinu dana na hladnom i tamnom mjestu. Cvjetovi zove izuzetno su bogati glukozom, taninima, flavonoidima, karotenima, rutinom i vitaminom C. Bobice zove sadrže alkaloide, karotene, tanine, organske kiseline i vitamine A, B i C.

Ovaj sok se pije razređen sa vodom, a možete koristiti i mineralnu gaziranu vodu za pripremu soka.

Sok od zove (recept br2.):

Sastojci za sok od zove

  • 5 l vode
  • 3 kg šećera
  • 45 cvetova zove
  • 3 kesice limuntusa

Priprema: Skuvati vodu sa šećerom. Ohladiti i dodati cvetove zove pa ostaviti da odstoji 24h (ne u frižideru). Procediti i umešati limuntus. Razliti u boce i ostaviti na hladnom i mračnom mestu.

Legenda o drvetu zove

Legenda kaže da je neki car Trojan imao kozije uši. Kada je došao berberin da ga brije car mu plati u zlatnicima kako nikome ne bi pričao za njega i kozje uši. Berberin pristade, ali vremenom poče bolovati jer nikome nije smeo da kaže svoju tajnu. Tada odluči da ode u polje iskopa jednu rupu i u nju tri puta reče:

“U cara Trojana kozije uši!”

Kada je završio on zakopa rupu i bi mu lakše. Ali kako prođe neko vreme iz te rupe izniče drvo zove, a čobani koji tuda prolaze naprave od nje svirale i kako su svirali umesto muzike se čulo:

“U cara Trojana kozije uši”. Tako su svi saznali za carevu tajnu.

Po ovoj legendi je drvo zove bilo dugo poznato.

 

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.