Srijeda , 26 Februara 2020, 11:55
Home / Kultura i umjetnost / BH Istočnik-svjedok zaboravljene istorije
BH Istočnik

BH Istočnik-svjedok zaboravljene istorije

BH Istočnik -NEKOLIKO STARINA IZ GRAČANIČKOG KOTARA

Zahvaljujući svešteniku Mitru Popoviću iz Boljanića danas imamo sliku kako je nekada izgledao duhovni život stanovništa, etnička pripadnost, mjesta porušenih crkava kako u Boljaniću tako i u susjednim selima. Gospodin Vaskrsija Janković je tragajući za podacima o narodu ovog kraja pronašao tekst iz prvoslavnog dnevnika „Bosansko Hercegovački Istočnik“, koji je izlazio jednom mjesečno u kome je objavljeno pisanje pomenutog sveštenika. Gospodin Janković i ja smo prepisali tekst da bi smo  makar malo približili vrijeme prije nekoliko vijekova i shvatili ko smo, šta smo i koliko smo nažalost izgubili  svog identiteta za vrijeme osmanlijske vladavine i predhonih ratova. Tekst je objavljen  u Istočniku iz 1896. godine na stranama 36-39.

U vrijeme službovanja sveštenika Mitra Popovića postojale su brojne razvaline starih crkava koje je on pokušao da otme od zaborava.  Po ovim izvorima se jasno vidi da su 1895. postojali ostaci crkava u Brijesnici i Stjepan Polju. Još i danas u Brijesnici i u Stjepan Polju postoje Crkvine kao i u Boljaniću, a u Sokolu stara džamija je preuređena od crkve. Sve je ovo opisao boljanički sveštenik Mitar Popović u BH Istočnicima . U popisu iz 1564 g. selo Orahovica spominje se sa 27 muslimanskih i 22 hrišćanske kuće , a u Klokotnici 4 muslimanske i 14 hriššćanskih kuća, Brijesnica 6 muslimanskih i 23 hrišćanske kuće, u Stjepan Polju 9 muslimanskih i i 46 hrišćanskih kuća (preuzeto iz knjige “Gračanica i okolina” Esad Tihić i Omer Hazić  1988. godine st.30 i 31.). U popisu 1604 godine, na Ozrenu se spominje selo Tolmirići na mjestu gde je sada Boljanić, a selo Boljanić nije popisano dok  već 1628. godine je zapisano da su u manastiru Ozren služila dva sveštenika iz obližnjeg sela Boljanić. To je bio prvi pisani trag o imenu sela Boljanić. Moguće je da su doseljenici iz sela Boljanići iz Stare Hercegovine (današnja Crna Gora- okolina Pljevlja) donijeli to ime.

Tekst je prepisan originalno kako je tada napisan, tako da ima nekih nejasnih pojmova, zaboravljenih riječi i izreka. Prilično je opširan, ali Vam srdačno preporučujemo da ga pročitate do kraja.Prepiska teksta iz BH ISTOČNIKA namjerno je na ćirilici.

BH  ISTOČNIK Br 1 i 2 strane 36 – 39. iz 1896.

Stara razvalina crkve u Boljaniću koja je bila na uzvišenom okruglom brijegu više sela pod planinom, izgleda okrugla, a ozgo je ravna. S nje se na daleko vidi. Od ove u blizini ove razvaline, ima još nekoliko razvalnna kao: Karanovca crkve, udaljepa četvrtinu sata; Sočkovca crkve, udaljena po sata ; Stjepanove crkve, udaljena sat; Brjesnice crkve, udaljena također sat.

S razvalina u Boljaniću vidi se Krmin planina 15 sati daleko na zapadu i 3 grada. Na istoku, grad Srebrenik udaljen 9 sati; na sejeveru grad Soko udaljen 3 sata, a na zapadu Doboj daleko 2 sata. Na sjeveru su sela: Stjepanovo polje i Brjesnica; Sijedi kamen krš, koji izgleda okrugao. Na jugu je planina Petrovica udaljena od jednoga sata; na jugo- zapadu po sata daleko jeste Gostilj planina, udaljena po sata.

Oko boljanićkih razvalina ima staro groblje s nekoliko grobova. Prema starome oltaru nalazi se jedan krst, koji se zove kaluđerski krst, bijel kao mlijeko (Jamačno mramor! Pr. Ur.), a nema nikakva natpisa. To je mjesto pluževina.Tu se je nalazio na razvalinama jedan kamen na pet uglova, lijepo otesan, pa je došao bio ondašnji beg, te potjerao kmete, da mu ga dovuku, da ga postavi kao prag svome čardaku. Tako mi je pričao moj komšija Stojan Gospić, koji je živio 140 godina, a umro je prije 37 g, On mi pričaše: „Kad je beg kmetove natjerao i natovarili kamen na kola, volovi počeše strahovito rikati. Kad su bili malo odmakli, volovi opet zariču, polome lijes, a kola potaru. Beg je više  puta kmetove nagonio, da mu taj kamen dovuku, ali zaman. Najposlije beg reče, digosmo kamen na kola i pođosmo. Kad smo odmakli nekoliko (po prilici ½ kilometar. pr. piščeva), volovi na jedanput zarikaše, potrgaše jarmove i uteku kao vile. Beg na to rekne: Taj kamen nije sam, ne dadu ga melići“ i više ga nije dirao!  Kad se poče u Boljaniću graditi crkva, pisac ovih redaka veselo ode jednom s parohijanima do onog mjesta, gdje je kamen bio, te im reče, da je taj kamen od stare crkve, pa da ga dovuku i podignu na njemu časnu trapezu, a i izgleda, da je i bio časna trapeza, jer je malo šupalj., metar i po dug, širok 4 pedlja, a debo dva i po. Parohijani veselo sa mnom skoče  i dovukosmo ga, a majstori ga uzidaše za časnu trapezu, na kojoj se na antamisu služi.

Boljanićka crkva ima svoje zemlje 20 dana oranja, a novaca 2769 for. Kod nje stoje 2 sveštenika na svom imanju: pisac ovih redaka i brat mu Petar.

Razvaline crkve Karanovca koja je bpla na jednoj kosici više sela između dvije rijeke pod planinom. S istoka je mala rijeka Prenja, a sa zapada velika Prenja; koje se sastaju niže razvalina. Vidi se oko tih razvalina i staro groblje. To je lijepa ravnica. Tu je crkvu razvalio neki Rizvan beg iz Gračanice, te odvukao kamenje i sazideo kulu u polju kod Gračanpce. Srbi, koji su nekada kod te crkve bili za silnoga Dušana i Lazara, odsele u Slavoniju. Kad čuju, da je Rizvan beg razvalio crkvu, pa da je od nje kulu napravio, podigne se jedan od toga plemena po imenu Deli Mitar preko Posavine sa 11 drugova hajduka i dođu u po noći kuli na 1 kilometar pod jednu krušku u neki prlj kraj puta. Kad rekne Deli Mitar društvu, da ostanu tude, a da će on sam ići i zovnuti Rizvan bega, pa ako htjedne izaći, da će ga donijeti. Društvo ga posluša, a Deli Mitar ode. Kad Deli Mitar dođe pred kulu, vikne Rizvan bega, a beg se odazove, pitajuć ko je; Deli Mitar odgovori: „Zove te Uso iz Sela Malešića, evo gore hajduka Deli Mitra, koji ti prijeti za crkvu“. Beg radostan izleti pred kulu, a Deli Mitar zgrabi ga i baci na pleća, pa kao zmaj odleti društvu, društvo bega priveže za krušku. A tada Deli Mitar reče drugovnma, da režu meso od bega, pa da ga natiču na šipke od pušaka i peku i da begu govore; Ovako se, beže razvaljuje crkva Mirosavićka u Karanovcu mojih starih praotaca (Karanovac se je u staro vrijeme zvao Mirosavac pr. piščeva).: I tako su od bega rezali meso. dok nijo umro. Sutra dan nađoše ga Turci za kruškom svezana, a meso mu odrezivano i pečeno, ukopaju ga i nazovu šehom, te mu grob ozidaju samim tesanim kamenom. Kula se poruši, jer je beg bio samac, pa je nije niko popravljao, te Turci odvuku kamen i njime poprave džamije. Danas se poznaje jedan kamen, koji je bio nad crkvenim vratima, a na njemu ima pekoliko slova. Turci su lijepili slova krečom, a sad su ih pokvarili, jer je to kraj ulice, pa mnogi zaviruju znajući, da je to s nekadašnje crkve.

Između muhamedanskog sela Stjepanova polja i pravoslavnog Malešića pokraj puta, ima jedan stari kamen na brdu. Mjesto izgleda okruglo. Kamen je kao sanduk, a zna se da je bilo oko njega staro groblje, jer se vidi da je svaki grob bio ograđen na po se kamenom i okrenut istoku. Ima još jedan kamen kao fildžan 7 pedalja širok, a 7 visok.

Onaj kamen, što je kao sanduk, zove se u nas pleća. Na njega dolazi narod među Gospojine bez razlike vjere, pa i Cigani spavaju na njemu, koji su  bolesni. pa im bude bolje. Čak iz Slavonije dolaze ovamo Srbi, Katolici, pa i naši muhamedanci. Ponajviše dolazi narod tome kamenu u noći, pa ga ljubi i naslanja se na njega. Zbog toga nije prije dao onaj Turčin čija je to njiva. Pričaju, da su Turci taj kamen u potok otiskivali. ali la se je on uvijek nevidimo vraćao. Tako pričaju pravoslavni Srbi i muhamedanski. Zbog toga kamena izađu Turci te se tu potuku s narodom. Narod nadbije Turke, a onaj se Turčin ode da tuži muselimu u Gračanicu, da mu svijet čini štetu zbog kamena. Muselim na to digne svoj medžluz: Mula Omer bega i hadži Đuku Urušca, pa onaj Turčin otpusti jedan dan oranja zemlje, te se i danas narod na to mjesto skuplja među Gospojine.

To mi je kazivala pokojna mati Gospava. Ona mi reče da su još bila 2 okrugla kamena, koje je isto tako narod štovao, no jednom dođu dvije bule, pa na njima okupaju djecu, te ih naši otisnu u potok.  Još bi ih se i danas moglo naći, koji bi ih poznali.

Nekada je postajala crkva i u Stjepanovu polju  pod selom uvrh polja na ravnom i širokom jednom brežuljku. Kamen su od nje odvukli turci za kuće, samo je ostao jedan nadgrobni kamen okrugao kao fildžan. Od razvalina poznaje se još i prag, lijepo otesan na četiri ugla. Htjeli su i njega da odvuku, ali vele, da volovi nijesu htjeli ići, nego ga jedva odvuku na 400 koraka s crkvišta. Na razvalinama ima dosta sedre, od koje su bili svodomi sagrađeni, ali se je danas u prah rasula. Crkva je bila istoku okrenuta i veoma velika i široka. Mjesto je tako divno, da ga nema na daleku takog, čisto zaplačem kadgod dođem, što je ovo mjesto još jednako pusto. Muhamedanci to mjesto zovu Pokvenac i govore, da je tu bila crkva Stjepana Tomaša; po njoj se zove Stjepanovo polje cijelo selo. Okolo su svuda lijepi putovi, a udaljeno je od Spreče 1 km. Iznad razvalina bilo je muhamedansko selo. Sijedi Krš je na sjeveru i na istoku i na zapadu opkolio, a samo na jugu je srpsko pravoslavno selo Boljanić i plannna Ostrovica i Gostilj. Pod Gostiljem su mnoga polja i ravnice, a na 3 km na sjeverozapadu na jednom su brdu velike razvaline. Govore, da je tu bio dvor Stjepana Tomaša i da se je iz njega daleko vidilo.

Razvalina crkve u selu turskoj Brjesnici, koja je postojala među brdima u polju pod selom blizu jedne rijeke. S nje se vidi planina Ostrovnca i Gostilj 2 sata daljine na jug, n selo Boljanić, a na istok i na zapad slabo se vidi. Izgleda, da je to bio manastir. Temelj je u obliku krsta; manastir nije bio golem. Tu ima groblje s velikim tesanim kamenovima, koji su po 3 metra dugi, a široki metar i po. Skoro su posve zaorani pa ne mogoh opazitn, ima li natpisa na njima; svi su okrenuti istoku. Više razvaline su velika 2 kamenita brijega, koji se jako bijele. Mjesto, gdje je bila crkva, malo je izbrežito i danas postoji pod po kome se ore. Pod je od kamena i cigle, od po metra. Kolo je do skora bilo na mjestu, a od samog je šarenog mramora. Pod tim je zid, te ga nije niko mogao da odvuče, jer je prilijepljeno bilo za njega. Jedan put dođem muhamedancu Suniji Merkoviću u baštu, kome pripada njiva, gdje su razvaline, jer sam s njim dobar, pa ga zamolim, da mi pomogne, da odbijemo kolo, te uzesmo ćuskiju i s jedne strane porušismo zid ispod kola, ali kolo ne mogosmo dobiti. Momci počeše ozgo udarati, te odbiše malo manje od polovice pa uzeše komad i ostaviše ga u čardačić i načiniše na njem peć. Eno tog komada i danas. Turci vele ; „Ovo je ploča na kojoj je pop stajao.“ Namislio sam, ako čitavo kolo izvadim, da ga kupim od turčina, pa ću ga dovući u svoju crkvu.

U selu Sočkovcu imaju neki starodrevni bunarevi sasječeni od širokih greda 3 metra. Ne znam koliko su duboki. Bilo ih je 7, pa je pet zasuo svijet, jer su pogibeljni, U ovim dvama ima još vode, pa se ne dadu zasuti i ne smije se niko da nad njih nadviri, osim kad je velika vrućina i kad nije blizu mijena ili uštap. Što god dođe blizu, oko uštapa, odmah se zanesvijesti, pa ako se odmah odande odnese, povrati se. Ako ptica iznad njih proleti, pane, zecovn, lisice ili ljudi, čim se nadvire, odmah panu. Ljudi odmah počnu pljuvati krvi, pa da ih pe odnesu, umrli bi. Bunarevi su u jednom brežuljku, svi su u redu, a rastavljeni su jedan od drugog metar i po, da se može oko njih odati. Na sredini su bunareva kanali provedeni, da može voda prolazitn. Govore, da su bili pokriveni, pa su se grede prolomile. U najgornjem kao da nešto zuji. Doktor veli, da se je opasno natkučivati nad tim bunarevima. (Trebalo bi, da se izašalje komisija, koja bi razgledala tu starinu, a ako su ti bunarevi doista tako škodljivi, radi zdravlja okolice trebalo bi da vlasti narede, da se iščiste, jer će inaće biti uzrok, što se zanesvijesti onima, koji se nadvire, kužan vazduh). (Primj. uredn.).

Molpm slavno uredništvo „Istočnika“, Da ovo nekoliko starina uvrsti u list, pa ću ja još opisati nekoliko razvalina crkvenih, a dok dobro razaberem i neke kamenove, pa ako ovo primi. mnogo ću koješta pisati sve o starodrevnostima*).

Mitar Popović sveštenik u Boljaniću.

*) Veoma ćemo Vam biti blagodarni. Naš list ćo vrlo rado primati sve, Št0 se tiče naših starina. Mnogo ih je i onako uništeno, pa bi trebalo, da bar one, koji su se do danas sačuvale, otmemo zaboravu. Molimo i ostalu g. sveštenike i učitelje, da nam šalju ovakih opisa. Da ne moramo prerađivati, neka vam ko vještiji piše a vi kazujte. Uredništvo

Tekst prepisali iz kopije BH Istočnika Vaskrsija Janković i Dalibor Dragić

boljanic.com

BH Istočnik

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.